Handicap, totalizator i milioni: Evolucija konjičkih trka

Za rodno mesto modernog doba trka konja uzimaju se prve velike engleske klasike: Sent Leger 1776, Ouks 1779. i, naravno, čuveni Derbi iz 1780. godine. Sve tri bile su zamišljene kao sprintevi za trogodišnjake i postavile su temelje pravila koja će kasnije oblikovati čitav sport. Već početkom 19. veka pridružuju im se Trka za Dve hiljade gvineja (1809) i Hiljadu gvineja (1814). Vremenom su Sent Leger, Derbi i Dve hiljade gvineja prerasli u stub britanske Trostruke krune.

 

U 19. veku engleski model – trke trogodišnjaka pod jednakim opterećenjem – širi se svetom. Francuzi su izgradili sopstvenu tradiciju kroz Prix du Jockey Club (1836), Grand Prix de Paris (1863) i legendarni Prix de l’Arc de Triomphe (1920). S druge strane Atlantika nastaje američka Trostruka kruna: Belmont Stakes (1867), Preakness Stakes (1873) i Kentucky Derby (1875). Inspirisane tim primerima, mnoge druge zemlje uvode svoje verzije, doduše manje prestižne.

 

Ako tražiš platformu za klađenje na trke konja – Vivatbet je tvoja staza!

 

Pravila i džokej klubovi

 

Britanski Jockey Club, osnovan u Njumarketu oko 1750, preuzeo je ulogu čuvara pravila. Njegova regulativa, objavljena u Racing Calendar-u, ubrzo je postala standard za celu zemlju. Klub je upravljao i General Stud Book-om, pa je tokom 19. veka imao gotovo potpunu kontrolu nad sportom. Tek 2006. taj monopol je okončan i ovlašćenja su prešla na British Horseracing Authority.

 

U Francuskoj je 1995. stvoren France Galop, dok je u SAD kontrola u rukama državnih komisija, uz Jockey Club osnovan 1894. u Njujorku, koji je dobio zadatak da vodi American Stud Book. Britanski model proširio se dalje, sve do Australije, Novog Zelanda, Kanade, Južne Afrike i Indije. Danas širom sveta postoji na hiljade džokej klubova, okupljenih u Međunarodnu federaciju koja svake godine u Parizu razmatra razvoj trka, uzgoja i klađenja.

 

 

Handicap i takmičenja

 

Jedan od formata koji je obeležio trke jesu handicap nadmetanja, gde se opterećenje konja prilagođava uzrastu, polu i ranijim rezultatima. Cilj nije da uvek pobedi najbolji, već da svi imaju što ravnopravnije šanse. Najpoznatiji primeri su Melbourne Cup, koji se od 1861. smatra najvećom trkom južne hemisfere, i Santa Anita Handicap iz 1935, prva trka sa nagradnim fondom od preko 100.000 dolara.

 

Novac i nagradni fondovi

 

Nekada je pobednik nosio ceo fond, dok se danas nagrade raspoređuju na prvih pet. Uobičajena podela je: 60 odsto prvoplasiranom, 20 drugom, 12 trećem, 6 četvrtom i 2 petom. U SAD najbogatije trke finansiraju vlasnici uplatom kotizacija, dok evropske i afričke klasike poput King George VI & Queen Elizabeth Stakes ili Durban July najčešće pokrivaju sponzori.

 

Klađenje i totalizator

 

Klađenje je išlo ruku pod ruku sa trkama. Od privatnih opklada među aristokratima došlo se do kladioničara, a potom i do pari-mutuel sistema, gde se ulozi sabiraju u zajednički fond i raspodeljuju dobitnicima. Pravu revoluciju doneo je totalizator – mašina koja automatski registruje uplate i računa kvote, uvedena početkom 20. veka.

 

Pored osnovnih igara na pobednika ili plasman, razvile su se i složenije kombinacije: daily double, perfecta, quiniela, trifecta… svaka je nudila poseban izazov za kladioničare.

 

Konji, uzgoj i staze

 

Iako je konj svoj vrhunac dostizao sa pet godina, većina najvećih trka ostala je vezana za trogodišnjake. Uzgoj je strogo regulisan – da bi se ždrebe registrovalo kao čistokrvni engleski trkač, mora biti začeto prirodnim putem. Veštačka oplodnja i embrio transfer nisu dopušteni, što održava visoku cenu i kvalitet linija.

 

 

Na hipodromima, od raskošnog Askota i Longchampa do praktičnih staza poput onih u Kelnu, dominiraju različite podloge: trava u Evropi, zemlja u Americi, a sve češće i sintetički materijali koji smanjuju rizik od povreda.

 

 

Taktika, uniforme i ceremonija

 

Džokeji su od 18. veka nosili posebne boje i šare – silks – da bi publika mogla da razlikuje konje. Tokom vremena razvijen je i prepoznatljiv američki stil jahanja: kratka uzda, nisko telo i maksimalna aerodinamika. Na trkama procedura je detaljno uređena – od merenja džokeja i parade do startnih kapija, foto-finiš kamera i obaveznih doping testova.

 

Uspon i pad popularnosti

 

 

Posle Građanskog rata u SAD trke su eksplodirale, a 1890. u zemlji je radilo preko 300 hipodroma. Zatim su usledile zabrane, pa pad popularnosti. Sredinom 20. veka sport se oporavio, uz ogromne fondove i milionske nagrade, ali i afere: nameštanja, doping i tragedije poput povrede Barbaroa 2006. ili smrti konja na snimanju serije Luck 2011. Aktivisti za prava životinja sve su glasnije tražili reforme – od zabrane bičevanja do prelaska na sintetičke staze. Popularnost je od tada u opadanju.

 

 

Engleski punokrvnjak

 

Srce svega je engleski punokrvnjak – rasa nastala ukrštanjem arapskih i barb konja. Osnovu čine tri pastuva: Byerly Turk, Darley Arabian i Godolphin Barb, a njihovi potomci upisani u General Stud Book čine rodonačelnike svih čistokrvnih linija. Današnji thoroughbredi su elegantni, vitki, visoki oko 163 cm i teški oko 450 kg, poznati po brzini i izdržljivosti. Danas ih ima širom sveta, bilo kao trkače, bilo kao oplemenjivače lokalnih rasa.